Ameline internet biljeske:
19. Oktobar 2003

Meni ce nedostajati Bosna.

Ja sam se navikla. Meni ce nedostajati moja porodica i ljudi koje sam upoznala.

Ali ja jedva cekam da se vratim u Sjedinjene Americke Drzave.

Ja mislim da ce biti malo cudno u pocetku, nakon 18 dana.

Ja se radujem sto cu vidjeti svoju porodicu i prijatelje. Ali, najvise ce mi nedostajati moja porodica u Bosni. Nacin na koji se ljudi oblace ovdje u Bosni me je najvise iznenadio.

Oni nemaju posla, a oblace se bolje od nas. Ali, najbolji trenutak u Bosni cu zadrzati za sebe.

16. Oktobar 2003

Ja sam samo sjedila i gledala TV cijeli dan. Nisam nista radila-bas nista. Ja sam bila depresivna. Moji prijatelji su me zvali sinoc iz Amerike.

Oni me sada zovu Svedjanka. Ja jedva cekam da idem kuci. Nedostaju mi moji prijatelji, moja porodica i posao, jer sam tamo uvijek imala sta raditi.

Ovdje nemam sta raditi, osim ici vani i praviti budalu od sebe. Ja odbrojavam dane, minute, sekunde i sve drugo.

14. Oktobar 2003

Danas sam prosla kroz pakao zbog toga sto se moj momak vratio u Svedsku. Tako se tesko pozdraviti s nekim ko vam se stvarno svidja.

Ja ne zelim ici vani i ne zelim nista raditi zato sto on nije ovdje. On me je sinoc odveo na veceru. Bili smo u restoranu u Sarajevu. To je bila najljepsa noc koju sam ja ikada imala. Ja to ne mogu objasniti. On mi je takodjer kupio cvijece. Ja sam jucer pocela plakati zato sto nisam zeljela da on ode.

Ja sam zeljela da on ostane. Meni je bilo tako dobro sa njim. Mi cemo pokusati da odrzimo vezu na duge staze. Ako to ne bude islo, ostacemo samo dobri prijatelji.

To tako boli. Ja sam plakala od 8 do 3 sata. Nisam jela cijeli dan. To je uzasno.

9. Oktobar 2003

U proslih nekoliko dana sam se dobro provela u Sarajevu. Jucer, nesto se desilo da nisam mogla vjerovati svojim ocima.

Ja sam dosla kuci, on je tu sjedio i uputio mi najljepsi osmijeh kojeg sam ja ikada vidjela. Te plave oci su svjetlucale kao voda.

Taj crni, zgodni momak me je ocarao. Ja sam se osjecala kao da se moj cijeli zivot promijenio. Ja zaista nisam mislila da cu se ovako osjecati u toku moje posjete Sarajevu.

8. Oktobar 2003

Kada sam se probudila i pogledala kroz prozor, nisam mogla vjerovati svojim ocima. Pada snijeg. Divno je vidjeti snijeg sa planina. Sve je bijelo, poput Bozica. Tako izgleda.

Porodica ovdje je bila iznenadjena snijegom. Oni su rekli, Vi ste ovdje, pa mora padati snijeg. Moj ujak dolazi u Bosnu iz Svedske.On me je definitvno iznenadio.

Moja tetka Fatima je nazvala i rekla da je on ovdje. Ja sam veoma bliska sa svojim ujakom zbog toga sto sam ja zivjela s njim i njegovom porodicom u Svedskoj kada sam bila rastavljena od svoje majke za vrijeme rata. Mi smo ga vidjeli prosle godine kada nas je dosao posjetiti u Americi.

6. Oktobar 2003

U zadnjih nekoliko dana provedenih u Sarajevu, meni je bilo dobro, ali sam se najbolje provela na nogometnoj utakmici.

Nakon toliko godina van domovine, utakmica mi je vratila sjecanje na to kako su stvari bile ranije.

Mislim da nikada necu zaboraviti utakmicu jer sam upoznala toliko ljudi i dobro se sa njima provela.

5. Oktobar 2003

Ja bih uvijek zeljela ovdje doci uposjetu, ali sada znam da ne bih nikada ovdje zivjela. Ovdje se nema sta raditi! Ali, ja volim nogomet. Volim navijace.

Ovo je omiljeni dio Bosne do sada. Ja sam ovdje jedina cura koja je obucena kao muskarci (obucena u uniformu sarajevskih navijaca.) Ja sam zaista jedina djevojka ovdje. Bosanke misle da je dosadno ici na utakmicu, ali ja to volim.

3. Oktobar 2003

Moj prvi dan u domovini: Ja nisam nikada mislila da cu vidjeti Sarajevo dok nisam stigla na aerodrom. Suze su nadosle i sva moja sjecanja su se vratila.

Kada sam vidjela moju porodicu nakon deset godina, nisam ih mogla sviju prepoznati i niko se nije sjecao mene.

Nakon samo nekoliko sati, ja sam pricala sa svojom porodicom i pricali smo o proslosti. Cak iako sam bila samo djevojcica i vecinu svog zivota provela u Americi, sada, nakon samo jednog dana, ja bih ostala i nastavila svoj zivot ovdje.