Stories from Bosnia

Selo Ljeskovik

Ona ce stajati solidno postavljena na rubu strmine, sa zadivljujucim pogledom na dolinu. Ona ce imati dva sprata i bice najveca zgrada u selu. Planovi su napravljeni, a konstrukcija se odvija vec dvije sedmice. Ali jedna stvar nedostaje.

Ljudi iz sela Ljeskovika jos nisu odlucili kako ce zvati svoju novu skolu. Kada je bio upitan, Bego Hodzic se poceo smijati. To ce biti prvi put da ce oni imati skolu, rekao je seoski vodja.

Ova mala grupa kuca sjedi na kraju duge, prasnjave ceste. Selo dijeli jedno malo auto, kojega Hodzic koristi da ide u Srebrenicu, 30 minuta juzno i najblizi grad. Dva puta sedmicno, on tamo ide po seoskom zadatku.

Osim toga, stanovnistvo ostaje blizu kuce, krecuci se medju dvanaestak kuca koje su skupljene u podnozju brda. Nova skola ce obrazovati ucenike od prvog do cetvrtog razreda. To je zadnji korak u obnovi sela koje je bilo unisteno u toku bosanskog civilnog rata.

Tamo gdje je skoro 500 ljudi nekad zivjelo u vise od 100 kuca, oko 90 ljudi sada radi da obnovi selo. Stanovnici Ljeskovika ponosno gledaju radnike koji pokusavaju da se utople dok rade po hladnom planinskom zraku. Za ovu malu muslimansku zajednicu, skola daje seljanima nesto u sto se mogu nadati, u vrijeme kada je njihova buducnost nesigurna.

"Ja se nadam da ce biti bolje," rekla je Muniba Hodzic, Begina zena. U martu 2002, Odjel za agrikulturu Sjedinjenih Americkih Drzava je obnovio neke kuce u Ljeskoviku. Katolicka pomoc, humanitarna organizacija sa uredom u Sarajevu, pomaze gradnju skole.

Ova organizacija takodjer novcano pomaze da se obnovi devet kuca u selu i stvori novi vistem za vodu. Danijel Lekic, arhitekta za CRS, je rekao da svaka kuca kosta oko $10,000. Racun za skolu iznosi oko $45,000, on je dodao. Prosle godine, kada su se stanovnici Ljeskovika poceli vracati u svoje selo, oni su malo toga zatekli.

Sve sto je ostalo su bili temelji kuca, a infrastruktura je bila unistena. Vecina ljudi iz sela je bila ubijena ili protjerana u druge zemlje kao izbjeglice. Ali za one koji su ostali, obnova Ljeskovika je njihova jedina nada.

"Oni nemaju nikakvu drugu opciju," rekla je Muniba Hodzic, dok je sluzila svoje goste kafom i cokoladom sa pohabanim rukama na kojima su se mogli vidjeti tragovi zemlje koju ona mora obradjivati da bi prehranila svoju porodicu.

Porodica nema drugu kucu, ona je kazala. Oni nemaju drugog grada. Svi su bjezali iz sela 1993, kada ih je prijetnja bosanske srpske vojske otjerala u Sarebrenicu, koju su tada Ujedinjene nacije proglasile "bezbjednom zonom," sto znaci da se nikakva vojna akcija nije mogla tamo desiti.

U julu 1995, Srebrenica je pala u najkrvavijem masakru rata. Vise od 8,000 bosanskih Muslimana je umrlo u rukama srpskih snaga, a ostatak je pobjegao. Hodzic se sakrio u sumu dok su njegova zena i djeca bili odvedeni da zive kao izbjeglice u Tuzli, sjevernoistocna Bosna.

Kada se porodica ujedinila kasnije te godine, oni su svi zivjeli skupa u jednoj sobi. Prosle godine, oni su se vratili u Ljeskovik da nastave zivot. Jedna po jedna, kuce se obnavljaju. Lekic je kazao da su prije rata djeca iz Ljeskovika isla u skolu u susjednom selu.

Kada se stanovnistvo vratilo i saznalo sa je skola unistena, oni su dobili priliku da imaju svoju skolu. Uz zveckanje cekica i mjesanje cimente, stanovnici Ljeskovika cuju buducnost za njihovu djecu. Havusa Mehmedovic zivi sa svojim muzem i dvoje djece.

Njihova kuca je bila obnovljena prosle godine kada su se oni vratili u Ljeskovik iz Zenice, gdje su zivjeli kao izbjeglice. Porodica nema novca, a ni izgleda za posao. Ali ona vjeruje da ce skola, za koju se misli da ce biti otvorena u januaru, donijeti promjenu u selo.

"Kada skola bude radila i kada dodje struja, bice bilje," Mehmedovic je kazala. Selo je bez struje od pocetka rata. USDA planira dovesti struju nekada iduce godine, Lekic je izjavio. Seljani ce morati placati struju, ali Hodzic nije siguran kako. Neki ljudi dobivaju malu sumu socijalne pomoci od vlade, ali vecina ih nema novca uopste.

Hodzic je radio u fabrici drveta prije rata, ali ne vidi nadu za posao. "Ja se nadam da ce biti bolje," on je rekao, pricajuci kao ostali seljani dok je gledao prema skoli, koja nadgleda kuce u podnozju brda. Seljani se nadaju u buducnost, ali sadasnje borbe preovladavaju.

Zrak je vec veoma hladan u oktobru. "Veoma je tesko zimi," Hodzic je kazao. Ali, tesko ili ne, ljudi Ljeskovika ce ostati, isto kao sto bi ostali bez nove skole ili sistema za vodu. Oni moraju biti zadovoljeni, Muniba Hodzic je izjavila. To je njihova jedina opcija.